Mnogo se priča isplelo oko žena-ratnica Amazonki, iako nikada nije istorijski potvrđeno da su postojale. Ali, priče su tu. I danas kada ih neko pomene obično pomislimo na samouvjerene udružene žene, koje su živjele u mističnoj šumi, trenirale da bi postale najbolji borci, a muškarce su koristile samo za seks i produžavanje vrste. Naravno, samo su žensku djecu čuvale, a dječake su slale njihovim očevima.
Ali, sve priče su ostale na mitu. Međutim, kada pogledamo ženski rod danas, čini se da su Amazonke uvijek bile tu. Možda je taj izraz korišćen da bi se opisala posebna vrsta žena, onih koje nisu vezane i ovisne o muškarcima. Danas njih zovemo modernim Amazonkama.
Na osnovu nekih teorija, postoji nekoliko vrsta modernih Amazonki: ovisnice o seksu, žene bilderke, samohrane majke i nova vrsta, koja je savršeno oslikana u megapopularnom filmu “Djevojka sa tetovažom zmaja”, u liku Lisbeth Salander.
Ovisnice o seksu
O ovim modernim Amazonkama poznati online rječnik slenga “Vukajlija” ima zabavnu definiciju. Nećemo ulaziti u to kako ih oni nazivaju, već je zanimljivije kako ih definišu: “njihovo tijelo ima nevjerovatne anatomske predispozicije i nadrealnu mogućnost translacije i rotacije u trodimenzionalnom koordinatnom sistemu. Jedina njihova mana je što stvaraju zavisnost i podižu kriterijume do beskonačnosti. Nakon konzumacije Amazonke, svaka polna radnja sa pripadnicom nekog drugog kulta, imaće na vas dejstvo kao jedna tableta andola na intravenskog heroinskog zavisnika u trenucima krize”.
Ovo možda nije sasvim precizan opis, ali možemo reći da su bili “blizu”. Ako je vjerovati behaviouristima, bračnom paru Parker, promiskuitet, odnosno, prosto rečeno, ovisnost o seksu, je bolest.
A te bolesnice su pravi predatori. Love muškarce na radnom mjestu, u kafanama, na izložbama, čak i prilikom džogiranja. Neke ovisnice su pričale da dnevno “ugrabe” i po sedam muškaraca.
Nije ni čudno što su ih nazvali “gutačicama muškaraca”. Najopsnije su one koje trče za oženjenim frajerima. To su dobro situirane žene, moćne, finansijski samostalne, pa tako i seksualno agresivnije. (Neki za ovo krive i sve veću ravnopravnost polova).
“Gutačice” žele seksualne adrenalinske injekcije, trče za onim što je zabranjeno, napadaju plijen “okovan prstenom”. Njima seks nije izraz ljubavi, već nasušna potreba koja im, većinom, život pretvara u pakao. Prema tvrdnjama nekih stručnjaka seksualni ovisnici su ustvari ovisnici o ljudima, osobe koje se bez prisnog kontakta osjećaju bolno usamljenima, pri čemu im je jedini dovoljno prisan kontakt onaj seksualni.
Postoji i tvrdnja da “gutačice” nastaju zbog deficita muškaraca. Prema nekim podacima u Sarajevu, na jednog muškarca (prosjek, od 20 do 35 godina) dolazi 7 žena. Čini se da je rat za “muško meso” vrlo prljav. Posebno, ako tražite onu malo bolju sortu, bar tipičnog balkanca srednje klase. (I to je ta bolja sorta!)
Pa poslije pričamo da ne razumijemo zašto se žene kod nas toliko sređuju, odnosno troše velike novce na frizure, manikir, odjeću.
Samohrane majke
One trče na posao, u vrtić, u školu, na tržnicu, nemaju vremena za ljubav i na kraju dana se obično sruše na krevet od umora. One predstavljaju jednu vrstu modernih Amazonki. Snažne su, mogu sve, ne odustaju, čine nemoguće. Borba se odvija ponekad brutalnije nego u filmu “Erin Brockovitch”.
Zanimljiv je slučaj Licie Ronzulli. Ona je članica Evropskog parlamenta, koja obilato koristi pravo poslanika da djecu dovode na posao. Ona svoju malu kćerku dovodi sa sobom u parlament još od kada je beba imala nekoliko mjeseci. Ronzulli je pravi primjer superžene. Na sjednicama je potpuno sabrana i aktivno uključena u rasprave, iako neprestano mora da pazi na kćerku koja joj sjedi u krilu. Njen cilj je, kako je sama rekla, da svim ženama pokaže da mogu da pomire majčinstvo i posao, profesionalni i porodični život.
Žene bilderke
U grupu modernih Amazonki ih svrstavaju prvenstveno zbog njihove fizičke konstitucije. One teže da dostignu ideal u sferi izvajanih tijela, ili bolje reći svođenja sala na minimum. One, da bi bile uspješne, moraju istopiti masno tkivo, a to znači i zadnjicu i grudi. Postotak tjelesne masnoće mora biti oko 4 odsto, da bi bile spremne za takmičenje. (Inače, kod zdrave i vitke ženske osobe riječ je postotku od 15 do 18 odsto). Na neki način, ove žene, bar izgledom, mogu parirati muškarcima bilderima. Ali, ovdje ne govorimo o snazi, već o vajanju tijela i to najčešće uz pomoć steroida i hormona. Današnje bilderke, ipak, ne možemo svrstati u Amazonke. Toj grupi bi mogle pripadati žene, koje su započele ovaj trend 80-tih godina, a koje su izgledale kao dobro izvajanje mišićave ratnice.
Lisbeth Salander
Lik iz filma “Djevojka sa tetovažom zmaja” je jedna nova vrsta supermoderne Amazonke. Lisbeth Salander je stvorio švedski književnik i novinar Stieg Larsson. Njen lik Stieg je opisao kroz tri knjige, od kojih su nastali i popularni filmovi “Djevojka sa tetovažom zmaja”, “Djevojka koja je dirnula u osinje gnijezdo” i “Djevojka koja se igrala sa vatrom”. Ova ostvarenja su dostigla veliku popularnost, a poznati modni brand “H&M” napravio je liniju odjeće inspirisanu njenim likom. A ko je ona, kada zaslužuje status moderne Aamazonke?
Lisbeth je blijeda mršava mlada djevojka kratke kose, neobične frizure, punk i emo stajlniga, sa pirsinzima i tetovažom zmaja na leđima. Uz to Salander je vrhunski haker. Za život zarađuje upravo zahvaljujući svojim “kompjuterskim sposobnostima” i istraživanju koje obavlja za firmu “Milton Security”. Trudi se da sakrije svoj identit, koristi ime Wasp (Osa), ima fotografsko pamćenje i putuje širom svijeta.
Možda, ona i nije moderna Amazonka današnjice, ali sigurno je da superžena budućnosti. Njena seksualna opredijeljenost nije tačno definisana. Uz komplikovanu vezu sa istraživačkim novinarem Mikaelom Blomkvistom, ima i romantičan odnos sa homoseksualkom Miriam “Mimmi” Wu.
Žene se brzo mijenjaju u svijetu seksualnih sloboda, jednakosti polova i modernih tehnologija. Krhke i nezaštićene princeze koje čekaju princa da ih oslobodi od zlih čarobnjaka, su zastarjela “furka”. Većina njih osijedi čekajući tog princa. Druge su odlučile da svoju sudbinu uzmu u svoje ruke. Oslobođene od potrebe za muškom zaštitom, finansijki osigurane zahvaljujući svojim sposobnostima, one postaju samostalne i samouvjerene predatorke. Možda su muškarci ti koji trebaju da ojačaju, da prate trend. Parirati ili biti jači od jedne moderne Amazonke nije lako, ali, kako neki tvrde, vrijedi truda.
IZVOR |