Život postao je ples za koji ne znam korake pa zapetljanih nogu hvatam krivi ritam, al’ ne odustajem, borim se. Ja skupljam snagu da ustanem premda ne osjećam ništa osim boli. Skupit ću snage da se nasmijem Tebi u lice jer smijeh u lice najviše boli… |
|
|
|
