Nijedna me nije znala naljutiti kao ona. A mnoge sam ih volio i čuvao. A eto nju nisam pazio, uvijek sam se trudio pogaziti sav njen trud. Sve do jedne noći. Kad sam je vidio u jednoj hladnoj februarskoj noći uplakanu. Više nije puštala suzu, sada su joj tekle suze. Jedna za drugom, i nikako da se zaustave. Plakala je, a ja sam je prvi put takvu vidio. I tek tada shvatio. Da je nijedna ne može zamijeniti. |
|
|
|
