Vidiš, još mislim dobro o tebi, i želim da se ponekad probudiš usred noći, i da dugo sjediš prekrštenih nogu na postelji, mučeći se kajanjem i stidom, zbog mene.
Ali, neka ti je Bogom prosto, nisi ti birao svoju sitnu dušu, dali su ti je ne pitajući. Došao si na red kad drugih, boljih više nije bilo.
|
|
